Turska ekonomija doživjela je gotovo neviđeni procvat od početka noughties-a. Na polju obnovljivih izvora energije hidroenergija ima pionirsku ulogu. Tamo gdje državne i privatne energetske tvrtke tjeraju rijeku u cijevi, floru, faunu i, na kraju, ali ne manje važno, ostaju ljudi u potrazi za prirodom. Je li privatizacija rijeka dobar model budućnosti? Slijedi pregled zemlje i izvještaj s Alternativnog foruma za vodu u Istanbulu.

Demonstracije veslanja, internetske peticije i popisi potpisa za spas rijeka kojima prijeti izumiranje godinama su dio svakodnevnog života nas veslača. Gotovo svakog mjeseca čitamo nove loše vijesti koje najavljuju uništavanje rijeka u bliskoj budućnosti. Bilo da su rajevi bijelom vodom poput Isela, Ötza i Finstermünzera, Koppenschluchta i Talbacha u Štajerskoj, gigantske klisure Tare u Crnoj Gori ili torze ruta koje su desetljećima preusmjeravane poput Lieserschluchta i Kummerbrückea: Novi projekti elektrana smanjuju rekreaciju vrijednost naših riječnih krajolika i prijeteći im. 

Popisi rijeka pod Damoklovim mačem skretanja i barijera su dugački, broj rijeka pretvorenih u rezervoare velik je (npr. Dunav u Austriji, donji Enns, Drava). Često smo pesimisti i previdimo mogućnosti civilnog društva da interveniraju protiv projekata. Angažiranjem zajednice, projekti preusmjeravanja poput Tare i Koppentrauna mogli bi se zaustaviti ili barem usporiti kao kod Ötza i Isela.

U nastavku bih želio dati uvid u situaciju u Turskoj, zemlji koja ogromnom brzinom širi upotrebu svojih hidroenergija, dok se civilno društvo tek polako razvija protiv svojih posljedica.

Od 2003. godine obišao sam Tursku više od pola tuceta puta, uvijek s kajakom u prtljazi. Moja putovanja vodila su me u raznolike krajolike i fascinantne ljude. Kao strastveni veslač, moje planiranje rute u velikoj je mjeri bilo određeno tekućom vodom. Kao sigurnosni kajakaš, upoznao sam gornji Dalaman, moju uvod u mnoge druge divlje rijeke u zapadnom Biku. Eufrat me odvezao sklopivim čamcem kroz njegove klisure u blizini Erzincana. Iste godine stajao sam raširenih očiju na slapovima Kapuzbasi i sanjao prvi uspon moćnih klanca Zamanti. Nestvarna plava izvorska voda Munzura fascinirala me jednako kao i ilovasti smeđi, lijeno tekući Murat u istočnoj Turskoj. Popis projekata rijeka za veslanje produžio se i natjerao me da se vraćam svake godine. Na žalost, moje su otkriće posljednjih nekoliko godina imale ustajali okus: sve više i više veslačkih projekata postaje utrka s vremenom.

Mega brane na istoku

Gotovo da nema niti jedne zemlje u kojoj brane i riječne barijere prodiru u tako brojne netaknute doline kao u Turskoj. Nekoliko projekata gigantskih razmjera probija se u njemačke medije, gdje su pretežno kritički ocijenjeni. Projekt jugoistočne Anadolije (GAP), koji obuhvaća velike dijelove jugoistočne Turske naseljene Kurdima, privlači svjetsku pozornost samo zbog svoje velike veličine. U planu koji se vraća u Ataturk, borba protiv nestašice energije i sterilnost, jer bi suha tla trebala stimulirati gospodarski razvoj na siromašnom jugoistoku. Započete 80-ih, treba izgraditi 22 brane i 19 hidroelektrana. Kroz gigantski tunel voda se preusmjerava s Eufrata u ravnicu Harran, koja je donedavno bila suha, gdje je omogućila širenje agroindustrije. Uz već završene brane na Eufratu, brana Ilisu na Tigrisu, koja se trenutno planira, predstavlja srce ogromne brane i projekta preusmjeravanja. Konkretni planovi uključuju izgradnju Tigrisa u blizini naftnog grada Batman pomoću 136 m visoka i gotovo 2 km široka brana 135 km (250 km, uzimajući u obzir pritoke). Kao posljedica ovih planova mora se evakuirati 200 naselja, što znači gubitak staništa za najmanje 80.000 95 ljudi. 10.000 naselja će biti potpuno potopljeno nakon poplave. Između ostalog, drevni grad Hasankeyf, koji je kontinuirano naseljen već XNUMX XNUMX godina, s bezbrojem arheološki značajnih spomenika i špiljskih naselja, tone u rezervoar. Pored preseljenja i nadolazećeg gubitka Hasankeyfa, koji je naveden kao UNESCO-ovo mjesto svjetske baštine, u središtu kritike su i međunarodni, vodeni sporovi. Zajedno s branama Eufrat, brana Ilisu turskoj bi državi dala snažno oruđe za pritisak na niže ležeću Siriju i Irak nedovoljnim zalihama vode. Lijek koji je, inače, već bio korišten u prvom Zaljevskom ratu.

Europa na brodu - sramota Ilisua

Za nas Nijemce, Švicarce i Austrijance spor „Ilisu“ bio je posebno eksplozivan, jer su u projekt bile uključene poznate tvrtke poput njemačke Züblin AG i austrijske VA Tech (danas u vlasništvu Andritza). Financijsku sigurnost treba osigurati izvoznim kreditnim garancijama (Hermesova jamstva) naših vlada. Izdavanje Hermesovih jamstava vezano je uz strogi katalog etičkih kriterija i kriterija zaštite okoliša. Uvjeti koje treba ispuniti turska državna briga z. B. Dovoljna naknada za one pogođene preseljenjem i spašavanjem Hasankeyfovih kulturnih dobara koja tonu u rezervoaru. Suprotno svim službenim uvjeravanjima, Turska nije ispunila svoje obveze, zbog čega su europske vlade u ljeto 2009. odlučile u potpunosti odustati od financiranja. Kao rezultat skandala, i Züblin i Alstom povukli su se iz projekta. Andritz je u međuvremenu povećao svoj udio i igra glavnu ulogu u izgradnji brane Ilisu. Zajmove za projekt podižu tri turske banke. Preusmjeravajući tunel počeo je s radom u ljeto 2012. godine, tako da radovi na stvarnoj brani mogu započeti. Jedna od posljednjih nada polaže se u jednu Molba Unesca. Molim vas potpišite!

Brana Ilisu i Hasankeyf, kojima prijeti izumiranje, samo su najistaknutiji primjeri turskog branskog pokera.Cjelokupno, planiraju se izgraditi gotovo 2000 novih brana na turskom teritoriju tijekom sljedećih nekoliko godina i desetljeća. Za nas veslače prijeti potpuno uništenje raja za teške vode Coruh na sjeveroistoku Anadolije. Izgradnja lanaca brana na nedavno razvijenim veslačkim rijekama Zamanti i Seyhan u blizini Adane u punom je jeku, kao i uništavanje Göksua kod Silifkea. Planovi za elektrane utječu na praktički sve rijeke od malog značaja u planinama Pont između Giresuna i gruzijske granice. Čak se i na rijeci Zap, koja je trenutačno jedva dostupna brodom zbog napete vojne situacije, u blizini iračko-iranske granice, grade uvali i preusmjeravanja.

Događaj Svjetskog foruma o vodi (WWF), koji se održao u Istanbulu u ožujku 2009. godine, pokazuje da spomenuti projekti brana nikako nisu izolirani slučajevi, već da Turska igra pionirsku ulogu u restrukturiranju / ubrzanju globalne vode tržište. Objekt koji je pokrenulo Svjetsko vijeće za vode odvija se svake tri godine na različitim mjestima. Svjetsko vijeće za vode sastoji se od 300 predstavnika iz gospodarstva (velikih međunarodnih tvrtki poput multinacionalnih vodnih tvrtki Suez i Veolia), ministarstava, znanosti, međunarodnih financijskih institucija, UN-a i lokalnih vlada.  

Cilj WWF-a je podići svijest o problemima opskrbe vodom u smislu otvaranja tržišta vode za privatni sektor.

Moguć je još jedan (vodeni) svijet

Kako bi se suprotstavio WWF-u, kojim dominiraju komercijalna poduzeća, i pokazao društveno legitimirane alternative, istovremeno je održan i Alternativni forum o vodi. Organizacijska organizacija „Moguće je još jedno upravljanje vodama“ kampanja je koju podržava gotovo 40 nevladinih organizacija (NVO). Alternativni forum o vodi, koji je trajao od 20. do 22. ožujka 2009., popraćen je nizom pratećih događaja koji su organizirani u duhu Svjetskog socijalnog foruma.

Bio je prisutan širok spektar vodenih aktivista i nevladinih organizacija iz cijelog svijeta koji su izvještavali o problemima povezanim s vodom kao resursom i predstavljali moguća rješenja. Na alternativnom forumu predavanja su održavali turski i strani znanstvenici, a teme su obrađivane zajedno na radionicama. Između ostalog, seminari su se bavili resursnom vodom kao instrumentom moći nacionalnih država (vidi ulogu rezervi pitke vode u bliskoistočnom sukobu, kao i vanjskopolitičke napetosti između Turske i Sirije / Iraka), socijalnim i ekološke posljedice velikih brana (npr. Ilisu na Tigrisu i Yusufeli na Coruhu), proglašenje vode ljudskim pravom umjesto puke robe (odluka Svjetskog foruma o vodama u korist komercijalnih interesa) i privatizacija vode (npr. prodaja komunalnih vodoopskrbnih objekata prekograničnim zakupom u Njemačkoj; privatizacija rijeka u Turskoj).

Svjetski forum o vodi - ako mislite drugačije, izbačeni ste

Iako se veslači u Europi uglavnom protive projektima za proizvodnju energije iz alpskih rijeka, na forumu se raspravljalo i o globalnim aspektima. Nakon prosvjeda na Svjetskom vodenom forumu (transparent s natpisom "Nema rizičnih brana!" Otkriven je na plenarnoj sjednici), aktivisti iz International Rivers koji su uhićeni i protjerani iz zemlje povezani su putem video konferencije iz SAD-a i pojašnjeni o klimatski štetnim emisijama iz velikih brana ispuštenim plinom metanom. Aktivisti iz jugoistočne Turske napravili su tzv "Sigurnosne brane" u kurdskim provincijama Sirnak i Hakkari (više o tome u povezanom PDF-u) pažljiv. Poplavom nekoliko rezervoara regionalne cestovne veze u blizini granice s Irakom trebaju postati neprohodne ili ih je lakše kontrolirati. Pod izlikom borbe protiv terorizma prihvaća se ili je cilj mjera fragmentacija pretežno kurdskog stanovništva. Daljnje teme rasprave bile su „Brane i kulturno nasljeđe“ (tj. Gubitak arheoloških nalazišta potopljenih u vodi, kao što su Allianoi i Hasankeyf), „Velike brane i održivost“, „Vodena politika i poljoprivreda“, „Voda i žene“, kao i rad brojnih aktivista brana u Turskoj i širom svijeta.

U tjednima nakon foruma veslao sam po Adani na jugu Turske i svojim sam se očima mogao uvjeriti u naizgled nezaustavljiv napredak novih riječnih barijera. Gubitak čitavih riječnih sustava ne samo za nas kajakaše, već i za sve ostale korisnike prirode i vode, stvara osjećaj tuge i nemoći. Unatoč tome, događaji poput Alternativnog foruma za vodu ulijevaju optimizam pokazujući pojavu turskog civilnog društva svjesnog prirode i utjecaj protupokreta koji raste u snazi ​​i odlučnosti.

I u Alpama će se u sljedećih nekoliko godina iz ladica sigurno izvući više planova za elektrane i pružiti klasike kajaka.

Neka nas nadahnu rijeke koje su spašene našom zajedničkom snagom i aktivno i zajednički zastupaju naše interese kao zaštitari prirode i korisnici prirode!